Jean-Marie Gustave Le Clézio rođen je 13. travnja 1940. u Nici, ali su oba njegova roditelja imala snažne obiteljske veze s Mauricijusom, bivšom francuskom kolonijom.

Kad je imao osam godina, obitelj mu je preselila u Nigeriju gdje mu je otac bio stacioniran kao liječnik tijekom Drugog svjetskog rata.

Jean-Marie Gustave Le Clézio odrastao je u doticaju s dvama jezicima – francuskim i engleskim, a njegovi književni počeci vezani su uz boravak u Africi.

Veliku pozornost Le Clézio je privukao već svojim prvim romanom Le proces-verbal iz 1963. godine.

Kao mladi autor koji se pojavljuje, posljedično vezan uz egzistencijalizam i "novi roman", on je bio književni inovator koji je želio uzdignuti riječ iznad osiromašenog stanja svakodnevnog govora i iznova joj dati moć prizivanja esencijalne stvarnosti.

Nakon romana prvijenca uslijedio je niz djela u kojima je opisao krizu i vladavinu straha u velikim gradovima Zapada.

Već u prvim knjigama Le Clézio se predstavio i kao ekološki angažirani autor, što je naglašeno u romanima Terra amata«, Rat i Divovi.

Značajni proboj kao romanopisac postigao je s knjigom Pustinja (1980) za koju je dobio nagradu Francuske akademije.

Ovo djelo sadrži veličanstvene opise izgubljene kulture u sjevernoafričkoj pustinji, u kontrastu s prikazom Europe viđene očima neželjenih imigranata.

Tijekom 60-ih i 70-ih godina Le Clézio je objavio nekoliko knjiga s meditativnim esejima, inspiriranih duhovnošću Indijanaca.

Neke od novijih knjiga Le Clézioa inspirirane su otocima u Indijskom oceanu kojima prijeti nestanak pod naletom globalizacije.

Le Clézio je napisao i nekoliko knjiga za djecu i mlade, primjerice Lullaby, Celui qui n'avait jamais vu la mer suivi de La montagne du dieu vivant i Balaabilou.

Dobitnik je književnih nagrada: Prix Théophraste Renaudot, Prix Larbaud, Grand Prix Paul Morand de l’Académie française, Grand Prix Jean Giono, Prix Prince de Monaco i Stig Dagermanpriset.

Godine 1994. izabran je za najvećeg živućeg književnika koji piše francuskim jezikom.

U Hrvatskoj ovaj autor nije mnogo prevođen. U nakladi Ceresa 1997. godine objavljena njegova knjiga Mondo i druge priče, a Le Clézio je zastupljen i u knjizi Marinka Koščeca Skice za portret suvremene francuske proze (Konzor, 2003).


Ovo je prva francuska Nobelova nagrada za književnost nakon 1985. godine kada je dodijeljena Claudeu Simonu.