Knjižničarke:

 U čast 500 rođendana ova godina je proglašena godinom Marina Držića

 

 

 

   

Marin Držić zvan Vidra rođen je 1508. u uglednoj i bogatoj dubrovačkoj građanskoj obitelji koja je već imala jednog književnika, Marinovog strica i našeg prvog petrarkista, Džoru Držića. O njegovu djetinjstvu nema podataka, ali se zna da je sa 18 godina postao klerik - crkveni službenik, budući da je preuzeo, po obiteljskom pravu, upravljanje nad crkvama Svih svetih i Sv. Petra na Koločepu od kojih je imao neke prihode.

Do tridesete godine bavio se, poput većine Dubrovčana, trgovinom zajedno sa svojim ocem. Međutim, nakon što su poslovi počeli slabiti, Marin se posvetio umjetnosti. U veljači 1538. postao je orguljaš u stolnoj crkvi u Dubrovniku, ali su mu već krajem te godine vlasti dodijelile stipendiju za studij trgovine i diplomacije u Sieni. Tamo je stekao velik ugled, naime, izabrali su ga za jednogodišnjeg rektora studentskog doma, a postao je i vicerektor sveučilišta.

O tome da se baš nije bavio trgovinom i diplomacijom, već komedijom, govori i jedan policijski zapis iz 1542. po kojem ga je policija zatekla kako glumi ljubavnika u jednoj predstavi održanoj u privatnoj kući. U ono vrijeme su predstave, iz političkih razloga, bile zabranjene.

Nakon povratka u Dubrovnik, s prezirom odbacivši trgovački posao, u idućih desetak godina napisao je svoje najpoznatije komade. No upao je u dugove jer je bio skloniji trošenju nego zarađivanju, ali je i stekao mnoštvo neprijatelja među onim škrtim, pohlepnim i licemjernim dubrovačkim bogatašima i trgovcima koji su se prepoznali kao likovi u njegovim komedijama.

Kako je ostao bez potrebne podrške, Držić je prestao stvarati te je 1562. otišao u Veneciju gdje je radio kao kapelan mletačkog nadbiskupa. U pismima upućenima firentinskom knezu Cosimu I. Mediciju 1566. godine, pun ogorčenja na dubrovačku vlast, senatore naziva čudovištima, a Cosima moli da ih silom svrgne i pučanima dâ udio u vlasti. Umro je 1567. u Veneciji, a pokopan je u bazilici San Giovanni e Paolo.

Najpoznatija djela su mu, osim 'Skupa', pokladna igra 'Novela od Stanca', komedija 'Dundo Maroje', tragedija 'Hekuba' te pastirska igra 'Tirena'.

Izvor: t-portal